-Moj tata je bolji od tvog, ahaaa! -Nije istina! -Jeste! I moja mama je bolja od tvoje, ahaaaa! -E, to može biti da je istina, i tata je isto to rekao.

Jesen je. Dva čistača pred zgradom jednog ministarstva skupljaju opalo lišće i papire koje su pobacali prolaznici. U jednom trenutku, dune vetar, i unese list papira kroz prozor, pravo na ministrov sto. Čistač uđe u zgradu i ode u kancelariju po papir. Nakon par minuta on se vrati i uzdahnu: • Kasno, ministar ga je

Vratio se Mujo sa ljetovanja i priča Hasi doživljaje: Idem ja, Haso, kroz pustinju. Nigde ničega, nijednog živog bića, ja žedan, a sunce prži. Usred frke – pojavi se lav. Kud ću, šta ću – ja na drvo… Čekaj malo, Mujo, ti malopre reče da nije bilo nigde ničega, kako sad ima drvo? Eh, bolan,

Čiča u godinama želi da sklopi ugovor o životnom osiguranju. Agent osiguranja ga pita: – Koliko vam je godina! – Sto deset. – Znate šta, dođite kroz mesec dana. – E, onda ne mogu. Za mesec dana slavimo rođendan mog najstarijeg brata. – Najstarijeg brata??! Pa koliko je on godina? – Sto osamnaest. – Uf…

Kaže učiteljica đacima: Svi sede, niko ne ustaje. Posle dužeg vremena, ustaje Perica. Učiteljica sva zapanjena, ne može da veruje da on smatra da je glup, pa ga upita: A Perica odgovori:

Tri zatvorenika prevoze prema zatvoru. Svakome od njih dopušteno je ponijeti po jednu stvar koja će mu pomoći da prikrati vrijeme unutar rešetaka. – Što si ti ponio? – upita jedan od njih kolegu. – Ponio sam boje – reče ovaj, izvadivši kutiju iz torbe. – Sve ću zidove obojati. A ti? – Ja imam

Jednog poslijepodneva kafenišu Mujo i Haso u poznatoj sarajevskoj kafani, kad reče Mujo: – Bolan Haso, jes’l čuo da nam dolazi Bečka filharmonija? – Neka ba, neka… Nabit će im “Željo” najmanje pet komada!

– Halo, vi ste električar? – Da, gospođo, kako vam mogu pomoći? – Obećali ste da ćete danas doći i popraviti zvono na ulaznim vratima, ali niste došli. – Ja sam bio, gospođo, i zvonio sam više od 15 minuta, ali niko nije izašao!

Zaposlio se mladi policajac i njegov zadatak je bio da svako jutro donese svježe novine zapovjedniku policije. Sve je bilo u redu dok jedno jutro nije zaboravio. Nije znao što da radi, pa se dosjetio: – Ma odnijet ću ja njemu jučerašnje, neće on to ni primjetiti. Nakon nekoliko sati poziva ga zapovjednik u svoju

Pecali Mujo i Haso na Savi i odjednom Muji počne štap trzati …. vuče on i vuče i vuče i odjednom izvadi čizmu …. Zabaci on opet i zagrize mu nešto …. opet on vuče i vuče i vuče i izvadi kaput …. zabaci on i treći put i izvadi lonac …. Odjednom Haso izvali:

Ispred trgovine stoji čovjek, a pored njega neki mališan koji se bez prestanka smije. – No mali, zbog čega se toliko smiješ? – Neću ti reći. – A ako ti dam pet eura? Mališan uzme novac i reče: – Dobro, ali sada morate desnom nogom koraknuti unatrag. Čovjek posluša, a dječak ponovo prasne u smijeh

Poštanski službenici otvaraju pismo za Djeda Božićnjaka u kojem piše: “Dragi Djede, imam 10 godina i živim u domu. Druga djeca dobivaju lijepe poklone, a na mene nitko ne misli. Za Božić želim flomastere, bilježnicu i ravnalo.” Službenici se sažale nad nesretnim djetetom pa u lijepu šarenu kovertu stave flomastere i bilježnicu, a ravnalo izostave